DUBROVNIK DIGEST >> News

News >> PUTOPIS IZ BUENOS AIRESA - Zemlja nogometa, mesa i plesa


PUTOPIS IZ BUENOS AIRESA - Zemlja nogometa, mesa i plesa

/ 28 Feb, 2016 /

Tijekom mog putovanja Južnom Amerikom, spletom okolnosti, u Buenos Airesu zadržao sam se čak dva mjeseca - od sredine studenog, sve do sredine siječnja, kada je u Argentini ljeto. Već po izlasku iz zrakoplova postane čovjeku jasno zašto se Buenos Aires (dobar zrak) tako zove – za razliku od sjevera Argentine, gdje je klima skoro tropska, u glavnom gradu zrak je svjež i gotovo uvijek nešto puheta, tako da nikad nije nesnosno vruće.

 

Buenos Aires je ogroman – sa širom okolicom ima čak 13 milijuna stanovnika, i drugi je grad po veličini u Južnoj Americi, odmah iza brazilskog Sao Paula. Iako je šire područje grada ogromno, kada se izađe iz Buenos Airesa, stotinama kilometara (osim ako se ide prema moru) nema ništa – samo ogromna, ravna pampa po kojoj pasu krave.

 

Ako planirate potegnuti do Buenos Airesa, zaboravite na izlete izvan grada. Sve je poprilično daleko, osim Mar de Plate, grada na Atlantskom oceanu, koju ja ne bih preporučio, jer je u ljetnim mjesecima prepuna posjetiteljima, a na plažama se doslovno ne može ostaviti šugaman. Možda jedini vrijedan izlet je odlazak na ušće rijeke Parane, koja je prostrana delta. Taj dio se zove El Tigre. Kupanje vam ne preporučamo, jer se može dobiti osip.

 

Veliki problem s putovanjima po Južnoj Americi je nedostatak niskotarifnih zrakoplova – ima ih samo po Brazilu i Kolumbiji. Letovi su skupi, pa je bolji izbor putovanje autobusom. Iako često ta putovanja traju i po 24 sata, nije neudobno kako se čini na prvu. Autobusi su prostrani, sicevi ogromni, a mogu se spuštati i tako postaju kreveti (ti autobusi se zovu cama i semi cama, odnosno krevet i polukrevet).

 

Iz svih tih razloga, dugo sam ostao u Buenos Airesu, ali to mi je pomoglo da se stopim s gradom, i da osjetim pravu Argentinu. A prava Argentina je meso, vino, ples i nogomet.

 

Krenimo s mesom. Iako u Europi svi jedu teletinu, argentinska teletina je neusporediva s europskom. Ne znamo jesu li u pitanju vrste krava ili način rezanja mesa, ali razlike su ogromne – meso kakve ćete jesti na jugu južnoameričkog kontinenta nikad niste probali u životu. Posebno je spektakularan komad mesa zvan matambre (što u doslovnom prijevodu znači ubiti glad), uski dio koji se proteže uz kralježnicu životinje (doduše u ovom slučaju svinjski matambre je čak bolji od telećeg).

 

Nema tog Argentinca koji nije majstor roštilja, ili kako ga oni zovu, parille. Sva se druženja vrte oko mesa – brojne zgrade po Buenos Airesu na svojim krovovima imaju sedam, osam roštilja gdje svi stanari mogu peći meso. Ni cijene po restoranima nisu skupe – vrhunsko meso plaćat ćete desetak eura.

 

S vinom je još jeftinije. Koje god crno vino u Argentini probate, nećete pogriješiti. To je zemlja vina, a za 20, 30 kuna može birati vrhunske boce. Kada dođete u Argentinu postane vam jasno zašto su po trgovačkim lancima u Europi njihova vina jeftina – proizvode ih puno, pa im mali proizvođači s, primjerice, Pelješca ne mogu konkurirati.

 

Kada smo već kod cijena, moramo spomenuti da je Argentina nevjerojatno jeftina. Imaju ekonomskih problema i ogromnu inflaciju, pa im je potraga za stranim i sigurnim valutama, nacionalni sport. Kada u Argentinu dođete s dolarima, u banci ćete za jedan dolar dobiti sedam pesosa, ali na ulici ćete dobiti gotovo duplo. To se mijenjanje na crno zove blue dollar, a odvija se u ulici Florida, u samom centru Buenos Airesa. Tijekom čitavog našeg boravka nismo imali problema s mutnim tipovima koji se bave mijenjanjem na crno, osim zadnji put kada je bestragom nestalo sto dolara.

 

Ali bez obzira na to zadnje neugodno iskustvo, blue dollar nam je omogućio da nam sve cijene u Argentini budu duplo jeftinije. Nevjerojatno zvuči, ali je istinit podatak da smo stan, i to po turističkim cijenama, za mjesec dana platili svega dvije i pol tisuće kuna za dvije osobe, a na krovu zgrade imali smo čak i bazen. Plus danonoćnog čuvara ulaznih vrata, jer je ipak riječ o Južnoj Americi gdje sigurnost nije na nivou. Iako po Buenos Airesu također ima favela kao u Brazilu (samo se zovu ville) – jedna je čak na samom autobusnom kolodvoru i najpoznatija je villa u glavnom gradu imena Villa trienta y uno – Argentina je jedna od najsigurnijih zemalja Južne Amerike (uz Čile i Urugvaj), iako su ubojstva i tamo česta, a posebno pljačke, pa treba u javnom prijevozu i drugim gužvovitim mjestima biti itekako oprezan.

 

Ali centar grada i njegova bliža okolica – za razliku od primjerice Rio De Janeira – je poprilično sigurna. Najpoznatiji kvartovi u centru grada su Palermo i Recoleta poznata po groblju s nevjerojatnim nadgrobnim spomenicima, koji su prava remek-djela (svakako posjetiti). Također Recoleta je vikendom mjesto okupljanja uz pjesmu i ples, a po parkovima se trguje raznim zgodnim stvarčicama. Odlično mjesto je i nedjeljni sajam u San Telmu, gdje se po povoljnim cijenama mogu kupovati suveniri i uživati u tangu.

 

Palermo je pak poznat po noćnom životu. Pun je brojnih klubova i ima izbora za sve – od gay klubova poput Americe do onih alternativnih. Tu je i mjesto gdje se skupljaju prijateljice noći, na mjestu znanom kao Zona roja, odnosno crvena zona. Prijateljice noći, uključujući transseksualce, po ulicama Palerma zaustavljaju automobile i uskaču u zamjenu za novac.

 

Tijekom dana, predivno je šetati po Palermu, jer ima brojne, ogromne parkove, a tamo se nalazi hipodrom gdje se možete kladiti i na trke konja. Kada boravite u Buenos Airesu ne smijete preskočiti ni Plazu de Mayo, glasovito mjesto koje je obilježilo argentinsku povijest. Tu je govore držala Evita Peron, Maradona i suigrači su proslavljali naslov svjetskih prvaka, a i mjesto je gdje se jako puno prosvjedovalo tijekom argentinske povijesti i gdje su izbijale revolucije. U blizini se nalazi i najpoznatija avenija u Buenos Airesu, sa čak 16 traka za automobile. Zove se Cinco de Mayo.

 

Centar možete obići koristeći free walking turu, koja je besplatna, a na kraju se vodiču ostavi novaca koliko želite. Opet ćemo malo o cijenama. Javni prijevoz je nevjerojatno jeftin – dvije kune, kao i riba na tržnicama. Kilo bijele ribe možete kupiti već za 15-20 kuna. Ribu Argentinci uopće ne jedu, a ima je u izobilju, pa je cijena nevjerojatno niska. S druge strane pizze su užasne, a koštaju pravo bogatstvo. Poneke i više od 100 kuna. Pizze u Argentini treba izbjegavati, a ni pivo nije neko, a nije baš najjeftinije.

 

Ono što se nikako ne smije preskočiti je kvart Boca, najpoznatija po nogometnom klubu Boca Juniors i stadionu Bombonera. Taj kvart je siromašan, ali ima nevjerojatnu dušu. Po ulicama se pleše tango, a fasade zgrada obojane su u živopisne boje. Za vrijeme utakmica Boce Juniorsa u kvartu vlada neopisivo ludilo, pogotovo kad igraju s mrskim gradskim rivalom River Plateom.

 

Na utakmicu Boce i River Plate gotovo je nemoguće ući – karte su brutalno skupe, a u klasičnoj prodaji ne mogu se kupiti, jer treba biti pretplatnik Jedino rješenje je ulica, gdje se prodaju po ogromnim cijenama, ali je problem što je u opticaju puno lažnih karata. Doduše na neke manje utakmice, koji nisu veliki derbiji, karte na crno mogu se naći po povoljnim cijenama. Mi vam preporučamo posjet bilo kojoj utakmici – ogroman broj argentinskih prvoligaša je iz Buenos Airesa - jer je spektakl zajamčen – nitko na svijetu, čak ni Brazilci, nisu ludi za nogometom kao Argentinci.

 

Da samo šetate ulicama glavnog grada Argentine pijući nacionalni napitak čaj mate osjećat ćete se sjajno – čak i u zabačenijim kvartovima poput Nuneza ljudi plešu po ulicama.  A ples je, jednom riječju, prava Južna Amerika. Mnogi argentinski plesovi za koje Europljani nikad nisu čuli, poput Murge, meni su osobno bolji od tanga.

 

Iako za Argentince kruže vicevi da imaju nevjerojatan ego, s druge strane jako su opušteni. Takav je uostalom i čitav kontinent i upravo zato se isplati potegnuti tako velik put.

 

 

Maro Marušić



[More news]

more texts