DUBROVNIK DIGEST >> PRIRODA

PRIRODA >> Planina Sniježnica


Planina Sniježnica

[View map]

Sniježnica je planina u Konavlima koja ima nekoliko vrhova viših od 1000 metara, a najviši je Ilijin vrh na 1234 metra nadmorske visine. Na samom vrhu je kapela sv. Ilije iz 19. stoljeća po kojemu je najviša točka dobila ime, a sama planina je dobila ime, jer je često prekrivena snijegom.

 

Iz Kune Konavoske pa sve do vrha vodi put još iz doba Austrougarske koji nije težak za svladavanje i dobro je označen. Put je rađen iz strateških razloga, točnije zbog izvlačenja topova na sami vrh. Čitav uspon traje oko 3 sata. Do Kune Konavoske se dolazi cestom koja s jadranske magistrale skreće lijevo u naselju Zvekovica, ako se iz Dubrovnika ide prema zračnoj luci.

 

Pogled sa Sniježnice je nevjerojatan – vidi se Konavosko polje skupa sa zračnom lukom. Također, vidik se širi dalje na otoke Koločep, Lopud, Mljet, Šipan, Korčulu, Lastovo, te poluotok Pelješac. Od drugih planina vide se Čvrsnica, Prenj, Velež Zelengora u Hercegovini, te Durmitor, Orjen, Subra i Lovćen u Crnoj Gori.

 

Na Sniježnici raste vrlo rijetka biljka mandragora koja je zakonom zaštićena. Ime je dobila spajanjem grčkih riječi, koje u prijevodu znače, „opasna za stoku“. Mandragora je otrovna posebno dok raste, ali berbom i preradom se je dugi  niz godina koristila u ljekovite svrhe, najviše za anesteziju. Njen korijen ima afrodizijska svojstva – produžuje seksualni čin, i povećava potenciju.

 

Neke tvari u biljci izazivaju halucinacije, pa ju je Dubrovačka Repubolika koristila u špijunske svrhe. Nadrogirala bi osobu mandragorom, pa bi je ispitivala. U srednjem vijeku se je kažnjavalo njeno ilegalno posjedovanje. Obično bi osoba uhvaćena s mandragorom bila optužena za vještičarenje. U svojim su je djelima spominjali Shakeaspeare i Macchiavelli.

 

Postoji još jedna zanimljivost vezana za Sniježnicu, a koja datira iz vremena Republike. Naravno, u to vrijeme nije bilo struje, samim tim ni hladnjaka, pa su stari Dubrovčani ljeti imali velikih problema s tekućinom koja je bila jako topla.

 

Stoga su imali organiziranu službu koja je led dopremala upravo sa Sniježnice. Na ovoj bi se planini u stijenama udubili prostori zvani lednice, u koje bi se stavilo granje i slama da se led što duže održi. Led bi se do Cavtata konjima uvijek dopremao noću, odakle je brodovima dovožen u Dubrovnik.

 

Nevjerojatno, ali istinito, taj se led čak i prodavao. Međutim, koristili su ga ponajviše plemići, a iz zapisa je vidljivo da su u ljetnim mjesecima dnevno koristili 170 kilograma leda.

 

Strani dužnosnici, oni na najvišim funkcijama, za vrijeme posjeta Dubrovniku, bili su darivani komadima leda što se smatralo iznimnim poštovanjem.



more texts