DUBROVNIK DIGEST >> PRIRODA

PRIRODA >> Lokrum


Lokrum

[View map]

Prekrasni šumoviti otočić pokraj Dubrovnika stoljećima je pripadao crkvenom redu benediktinaca koji su tamo imali crkvu. Međutim, Dubrovačka Republika krajem 18. stoljeća zapada u financijske poteškoće i 1798. odlučuje se za prodaju otoka.

 

Te se godine rađa legenda o lokrumskom proklestvu. Naime - prema usmenoj predaji koja se održala sve do današnjih dana – benediktinci, ljuti odlukom vlasti o prodaji Lokruma, kreću u povorku otokom, zakukuljeni u crne mantije s kapuljačama na glavama noseći u rukama naopako okrenute svijeće, govoreći stravičnu kletvu: da smrt ili teška nesreća zadesi svakog vlasnika Lokruma poslije njih.

 

Vlasnici Lokruma prvo su postali imućni Dubrovčani koji su vrlo brzo zapali u financijske poteškoće, pa su se svatko pojedinačno rješavali vlasništva. Otok je na kraju pripao Marku Tomaševiću koji je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. U međuvremenu Napoleon ulazi u grad i postaje vlasnikom otoka, da bi nedugo poslije toga bio prognan na sredozemni otočić Elbu.

 

Poslije pada Napoleona, Austrijanci, točnije dinastija Habsburg postaju vlasnici oaze tišine. Uskoro kreću s gradnjom utvrde na Lokrumu, zbog čega navodno prokletstvo benediktinaca ne miruje, jer brzo poslije gradnje austrijski brod Triton nedaleko od Lokruma eksplodira, te 85 članova posade gubi život.  Tada mlađi brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan, dolazi u Dubrovnik dati počast poginulim mornarima, a u oko mu upada prekrasna priroda Lokruma. Odlučuje ga urediti kako bi na njemu mogao boraviti i ugošćivati svjetske državnike. Po otoku sadi egzotične biljke i dovodi životinje poput paunova, papiga, kanarinaca..., a bivši benediktinski samostan pretvara u svoju rezidenciju. Dobar dio godine zajedno sa svojom suprugom Charlottom, belgijskom princezom, provodi na Lokrumu uživajući u miru i tišini.

 

Međutim, Charlotta je ambiciozna, za svog muža želi nešto više, te ga nagovara da postane meksički car. Maksimilijan naposljetku pristaje i odlazi u Meksiko gdje je politička situacija sredinom 19. stoljeća prilično komplicirana. Na kraju meksički car Maksimilijan biva uhićen i pogubljen.

 

Lokrum poslije njega dolazi u ruke njegova nećaka, i sina Franja Josipa, prijelostolonasljednika Rudolfa koji je oženjen s belgijskom princezom Stephanie. Problem je što ima ljubavnicu, baronesu Mariju Vetscheru, a uskoro ta veza biva otkrivena. Rudolf ubija svoju ljubavnicu, a potom i sebe. O ovoj tragičnoj ljubavi snimljen je i flim s Catherine Deneuve i Omarom Sharifom u glavnim ulogama, iako u njemu nije spomenuto lokrumsko proklestvo, za koje će mnogi Dubrovčani reći da je bio Rudolfova sudbina.

 

Na Lokrumu je Rudolfa posjećivala njegova majka, kraljica Amalija Eugenija Elizabetha, zvana Sissi koja je skončala u atentatu od strane talijanskog anarhista Luigija Luccheinija.

 

S otokom Lokrumom je imao veze još jedan prijelostolonasljednik, Franz Ferdinand, koji je također život izgubio u atentatu. U Sarejevu ga je ubio Gavrilo Princip što je bio povod za početak Prvog svjetskog rata.

 

Svi vlasnici Lokruma život su završili na tragičan način što je samo potpalilo priču o benediktincima i njihovim naopako okrenutim svijećama. Poslije Prvog svjetskog rata, Lokrum je uvijek bio u javnom vlasništvu, pa tako i danas.

 

Svakako ga posjetite i nebojte se lokrumskog prokletstva, jer je to samo jedna od legendi iz Dubrovačke Republike. No svakako je zanimljiva pogotovo kada svim ovim nesretnim pojavama s austrijskog dvora pridodamo činjenicu da Lokrum za vrijeme posljednjeg rata nije bio zapaljen, iako ga je neprijateljska vojska svakodnevno zasipala zapaljujućim granatama.

 

Danas je Lokrum mjesto iz bajke – kao da vrijeme stane kada kročite na njegovo kopno. Šetajte se puteljcima, pogledajte predivan botanički vrt  Maksimilijana, hranite pitome paunove, kupajte se u bistrom dubokom moru, pronađite vašu plažu za uživanje (Lokrum je, među ostalim, nadaleko poznat po svojoj nudističkoj plaži).

 

Iz stare gradske luke, brodovi na Lokrum voze svako pola sata (u oba smjera) počevši od ranog jutra, pa sve dok se ne smrkne. Kao da se boje noći i lokrumskog prokletstva.

 



more texts