DUBROVNIK DIGEST >> STARI GRAD

STARI GRAD >> Dominikanski samostan i crkva


Dominikanski samostan i crkva

[View map]

Dominikanci su osnovali svoj samostan u Dubrovniku 1225. godine. Ovaj sakralni objekt krenuo je s izgradnjom početkom 14. stoljeća, a završen je sredinom 15. Samostan s crkvom nalazi se na istočnoj strani starog grada, a dubrovačka Vlada je poticala gradnju zbog obrambenog karaktera. Zbog toga su na gradilištu morali sudjelovati svi stanovnici obližnjeg kvarta, i muškarci i žene.

 

Crkva koja je izgrađena jedna je od najvećih gotičkih građevina na istočnoj obali Jadrana. Nacrte je napravio poznati arhitekt Michelozzo di Bartolomeo, a gradilo ju je više dubrovačkih majstora. Portal na južnom ulazu u crkvu izradio je Bonino di Milano skupa s hrvatskim pomagačima u kasnogotičkom stilu 1418. godine. Drugi, onaj zapadni ulaz građen je sredinom 15. stoljeća, tek pošto je uređena duga pristupna ulica sa stepenicama.

 

Zanimljiva se priča veže oko izgradnje te skalinade. Naime, nepoznati klesar stupiće na ogradi napravio je u jednakim međusobnim razmacima, ali su vlasti odlučile da se donji dio tih stupića međusobno spoji, i pretvori u neobičan kameni zastor. Naime, time su stari Dubrovčani štitili javni moral. Jer, trebalo je znatiželjnim i pohotnim muškim očima onemogućiti da vide gole gležnjeve djevojaka dok se penju u crkvu. U doba starog Dubrovnika, goli gležanj je bio čista erotika, da ne kažemo pornografija.

 

Slično kao i franjevački samostan, tako i ovaj ima prekrasno uređeni klaustar, i veliku knjižnicu koja posjeduje najstariji katalog knjiga na svijetu „Cupientes emere libros“ izdavača Antona Koberberga iz Nuernberga 1480. godine. Treba spomenut i najstariji poznati „Tomin komentar Pavlovih poslanica“ koje je pisao Toma Akvinski. Iako su franjevački klaustar i biblioteka poznatiji u svijetu, dominikanski se zato diči svojim sjajnim umjetničkim djelima. Tako je raspelo u začelju velike crkvene lađe napravio slavni Paolo Veneziano, i ovo djelo je jedno od najznačajnih radova iz kasnog srednjeg vijeka koji se nalaze u Hrvatskoj. Tu je također i remek djelo svjetski poznatog Tiziana koji je naslikao oltarnu palu „Sv. Magdalena“.

 

Crkva sadrži radove najboljih hrvatskih i dubrovačkih umjetnika poput Vlaha Bukovca, Nikole Božidarevića, Mihajla Hamzića, Iva Dulčića i Lovre Dobričevića. Od onih stranih vrijedi izdvojiti Francesca di Mariu, Santija di Tita, Francesca Zugna, Lorenza di Credija (sljedbenik Leonarda da Vincija)....Sva ova sjajna umjetnička djela i još puno toga poput nakita od zlata i bisera, te srebrni brod karaku u obliku posudice za tamjan možete vidjeti u muzeju koji se nalazi u sklopu samostana. Ljeti radi od 9-18, a zimi od 9-17.

 

Zanimljivo da je zvonik ove crkve jače stradao u potresu 1979., nego u onom najpoznatijem 1667. Za vrijeme Napoleona i ova je crkva bila pretvorena u konjušnicu.

 

Interesantna je činjenica da je dominikancima prvi susjed bio krvnik Dubrovačke Republike, odnosno čovjek koji je izvršavao smrtne kazne. Republika je oduvijek bila stroga iz opreza.

 

I za ovaj kompleks se veža jedna čudna zanimljivost. Tu se i danas nalaze dragocjene moći glave i neraspadnute ruke prvog mađarskog kralja svetog Stjepana. Međutim, ne zna se kako su dospjele tamo. Ne samo da su tamo posmrtno ostaci mađarskog kralja, već je pokopan čitav niz dubrovačkih plemića, pa se dominikanski samostan, ponekad naziva glavnim gradskim grobljem.



more texts