DUBROVNIK DIGEST >> STARI GRAD

STARI GRAD >> Franjevački samostan i crkva


Franjevački samostan i crkva

[View map]

Franjevački samostan i crkva nalaze se odmah do crkve sv. Spasa nedaleko Onofrijeve fontane. Gradnja tog kompleksa počela je 1317., a trajala je čitavo 14. stoljeće. Prema Stradunu bočna strana crkve raskošno je ukrašena gotičkim portalom koji je preživio veliki potres iz 1667. Portal koji krasi ulaz u crkvu djelo je domaćih klesara braće Leonarda i Petra Petrovića iz 1498. godine. Nažalost, crkva je u katastrofi uništena, a prema tadašnjim opisima bila je znatno bogatija od današnje s 21 oltarom ukrašenim od zlata.

 

Unutrašnjost samostana posebno je spektakularna – ističe se kasnoromanički klaustar sa 120 stupova iz 1360. godine, djelo Mihoja Brajkova. Ti stupovi okružuju najstariji dubrovački vrt u kojem još uvijek cvjetaju naranče i druge biljke. Dio klaustra bio je oslikan freskama, ali mnoge su tijekom vremena izblijedile. Svejedno, ovaj klaustar je jedno od najboljih romaničko-gotičkih ostvarenja u cijeloj Hrvatskoj. U njegovoj je sredini fontana s likom svetog Franja.

 

Prema legendi, Dubrovnik je na proputovanju u svetu zemlju, početkom 13. stoljeća, posjetio Franjo Asiški, te od tada franjevci djeluju u Dubrovniku.

 

Franjevački je samostan poznat u svijetu po ljekarni koja ima najduži neprekinuti niz djelovanja. Kada je krenula 1317. s radom bila je treća na svijetu po starosti - iza ljekarni u Bagdadu i Padovi – no one su prestale s prodajom lijekova, dok je dubrovačka otvorena sve do danas. I danas se u unutar samostana čuvaju najstariji artikli s kojima je ova ljekarna radila.

 

Osim po apoteci, samostan je poznat u svijetu po velikoj biblioteci koja je u požaru nakon potresa, jednim djelom stradala. Tom prilikom uništeno je oko 7 500 knjiga, ali danas ipak broji više od 75 000 djela od kojih čak 216 prvotisaka, od kojih su neki posebno vrijedni, poput prvog izdanja Marulićeve Judite. Tu su i mnoga unikatna glazbena djela. Sveukupno ih ima više od 10 000 skladbi i jedan je od najvrednijih europskih glazbenih arhiva. Franjevci su dobar dio svog života provodili prepisivajući knjige. U posljednjem ratu devedesetih godina knjižnica je pogođena s nekoliko izravnih projektila, a na franjevački je samostan palo 5 granata.

 

U kompleksu se također čuvaju vrijedne umjetničke slike Lovra Dobričevića, te zlatarski predmeti. U samostanu su pokopani neki znameniti Dubrovčani poput Miha Pracata i Marojice Caboge.

 

Zanimljivo da je nakon pada Republike, Napoleonova vojska ovo prekrasno zdanje pretvorila u konjušnicu.

 

Također, postoji jedna legenda koja se vezuje uz ime Mala braća. Živjela je u starom Dubrovniku jedna bogata obitelj pomorskog kapetana koji je nedugo nakon ženidbe morao otići na brod. Žena mu je ostala trudna, a na njeno iznenađenje, rodila je četvero sinova. To je bilo skroz neuobičajeno, pa se bojala kako će okolina reagirati, te je odlučila zadržati jednog, a ostalu trojicu baciti u more. Nagovorila je jednog slugu na taj čin, koji ih je sakrio u kočiju, upravo u vrijeme kada se kapetan vratio s mora. Sluga mu je sve ispričao, a kapetan je odlučio svoju trojicu sinova dati franjevcima na odgoj uz financijsku pomoć, ali da ne kažu nikome. Tako su prolazile godine, kapetan je izdržavao i obilazio svoju djecu, sve dok jednog dana nije s broda donio četiri potpuno jednaka odjevna kompletića. Nakon što je svu četvoricu obukao, otišao je do žene, koja nije mogla prepoznati svog 'pravog' sina. Muž joj je tada sve objasnio, i svi su ostali u kući. Kasnije su se obrazovali, pa su pošli na more, gdje su nastavili uspješno ploviti i bogatiti se. Naposljetku su u zahvalu Bogu, donirali veliki novac za gradnju franjevačke crkve koja se po njima dobrotvorima, nazvala, Mala braća.

 

Postoji još jedna itekako zanimljiva priča vezana uz Malu braću, točnije maskeron na samom lijevom ulazu u crkvu. Maskeron je maska, karikatura, grotekskna životinja ili čovjek koji se u to vrijeme koristio u gradnji.

 

Maskeron oblika sove čiji je vrh toliko od penjanja toliko izlizan da podsjeća na mramor, jedna je od velikih dubrovačkih atrakcija. Naime, ne postoji Dubrovčanin ili strani posjetitelj ovog grada koji se nije pokušao popeti na vrh uskog maskerona, i skinuti te ponovno obući majicu, bez da spusti nogu na tlo. Ako prolazite Stradunom, nemoguće je ne vidjeti taj ritual.

 

Odakle taj ritual vuče korijene? Ne zna se točno kada se počelo sa skakanjem i skidanjem majice, ali prema legendi sve je krenulo zbog jednog mladića koji je bio nesretno zaljubljen. Sam se je sebi zavjetovao da će biti uspješan u ljubavi tek kada se popne na maskeron, skine majicu, i potom je obuče. Dugo je pokušavao i naposljetku je uspio, a nedugo nakon toga sretno se zaljubio. Bilo ovo istina ili ne, ritual se zadržao sve do današnjeg dana. Izvesti ovo nije nimalo lako, pa mnogi se tek odvaže kada padne noć kako se ne bi osramotili pred prolaznicima.

 

Inače, prvotna funkcija maskerona osim ukrasa, bila je odvod vode s krova crkve. Danas se kroz njega kišnica ne slijeva.

 

Franjevački samostan ima muzej koji svakodnevno možete razgledati. 



more texts