DUBROVNIK DIGEST >> STARI GRAD

STARI GRAD >> Samostan svete Klare


Samostan svete Klare

[View map]

Samostan svete Klare najpoznatiji je ženski samostan u Dubrovniku. Građen je krajem 13. i početkom 14. stoljeća. U dijelu samostana, funkcioniralo je sirotište za napuštenu djecu, a bilo je jedno od prvih sirotišta takve vrste u svijetu. S radom je počelo još 1290. Filip de Diversis piše kako je jako humano od Dubrovčana što se brinu za napuštenu djecu, jer bi ih drugdje u Europi majke potaknute svojim stidom zadavile. Vjerojatno je riječ o vanbračnoj djeci. Također, dubrovačka je vlast propisivala da se napuštenoj djeci dodjeli staratelj koji će se za njih brinuti. Onaj tko bi se imenovao starateljem, to nije smio odbiti, inače bi morao platiti novčanu kaznu.

 

U 15. stoljeću, vanbračne je djece sve više, pa se Vijeće odlučuje za osnivanje državnog sirotišta. Smješten je u Zlatarićevoj ulici s desne strane Straduna, preko puta franjevačkog samostana. Nazvan je Ospitale della miserikordia (Hospital milosrđa). Donošenje djece u ovo državno sirotište odvijalo se na skroz diskretan način – dijete bi se položilo na vanjsku polovicu drvene ploče zvane ruota (danas se kaže rota – kotač, okretaljka), a ona je bila ugrađena u prozor prizemlja, potom bi se pozvonilo, nakon čega bi službenici sirotišta okretanjem ruote, uveli dijete u kuću. Tako se nije moglo dogoditi da službenici sirotišta vide tko je dobio dijete. Naravno, većina vanbračne djece bila je plod izvanbračnih plemićkih veza.

 

Ali ni zakonita ženska djeca plemstva nisu imala najsjajniji život osim najstarije kćeri. Njome bi se dao miraz za udaju, no da se ne rasipa bogastvo plemića, sve bi mlađe kćeri plemića, bile slane u samostan svete Klare da postanu časne sestre. Naravno, mnogima se to nije sviđalo, jer to nisu izabrale svojom voljom. Stoga je vladajuće plemstvo stalno bilo na oprezu. Tako se 1433. oko samostana podiže veliki zid kako bi se samostan izdvojio od javnosti, te otežalo bjegstvo. Neki balkoni su porušeni, dio prozora je zazidan, a na sve ostale postavljene su željezne rešetke, a najverojatno zvuči da je rešetka postavljena i na rupu u zahodu. Strogo se kontroliralo tko ulazi u samostan i tko ima ključeve. Plemkinje i ostale časne sestre sigurno nisu imale lagan život u ovom samostanu, prije bi se moglo reći da su bile zatvorenice.

 

Stoga ne čudi da je časna sestra Agneza Beneša 1620. godine podmetnula požar, zbog čega je bila osuđena na doživotni zatvor. Ipak je nekako uspjela pobjeći iz zloglasnih tamnica Kneževa dvora.

 

Samostan je jako oštećen u potresu 1667., a Napoleonova ga je vojska poslije pada Republike upotrijebljavala kao konjušnicu i skladište streljiva. Danas samostan ima višenamjensku funkciju – restoran, kino dvoranu, kongresni centar, te muzej Visia Dubrovnik 5D Theatrum.



more texts